Od ranih 1970-ih Sanja Iveković istražuje presjeke kriznih područja režima reprezentacije i ideološke pozicije na kojima počivaju. Radovi kao što su “Dvostruki život” (1975.), “Slatki život” (1975./76.), “Gorki život” (1975.), “Tragedija jedne Venere” (1976.) bave se proučavanjem učinaka medija na oblikovanje identiteta, osobito ženskog identiteta, pri čemu je osobito važno da je redovito riječ o specifičnom djelovanju medija u socijalističkom društvenom uređenju Jugoslavije, te nakon njezina raspada u tranzicijskoj Hrvatskoj. Ta je činjenica važna ne samo zato što od početka svoje prakse umjetnica uvodi specifičnu razliku koja locira feminizam u konkretne uvjete socijalističkog društvenog poretka, negirajući univerzalni esencijalni specifikum ženskog pogleda, nego i zato što razobličava procedure pro­izvodnje razlika i uključivanja i isključivanja u društvenom poretku koji je pretendirao na uni­ver­zal­nu istinu ostvarenih klasnih radničkih prava. U tom smislu radovi Sanje Iveković redovito nisu o individualnom identitetu, nego o presjeku na kojem individualni identitet biva uhvaćen u mrežu razlika koje svaki društveni sustav producira na specifičan način.